Kako vratiti radost
Kako već godinama pratim trendove vezane uz hranu, dodatke prehrani kao i stilove prehrane, već dugo mi se nameće pitanje:
Kako vratiti radost i ima li hrana doista veze s time kako se osjećam?
Vratimo se 30-ak godina unazad kad je, ruku na srce, jedina poznata dijeta bila ona da debeljuce smanje veličinu obroka. I to je bilo to. Usput rečeno, u to vrijeme moga djetinjstva, ne sjećam se da su ljudi bili nešto prebucmasti, uglavnom smo jeli domaću hranu. Sjećam se svojih roditelja koji su svaki sa svojim koferom došli u Zagreb i to im je bila sva imovina koju su donijeli sa sobom. Sve ostalo su stekli vrijedno radeći unutar zatvorenog sistema koji je nošen parolom “jednakost za sve” svima omogućavao egzistencijalni minimum u smislu da su mogli dobiti posao i na istom ostati do mirovine ako su tako željeli.
Strahovi onog doba zvali su se:
- smijem li nešto reći na glas da ne završim na Golom otoku,
- koliko dugo će proći da ono što danas plaćam 100 dinara, uskoro ću plaćati po 100.000 dinara.
Tada smo imali na raspolaganju tržnicu i nekolicinu malih trgovina za kruh i mlijeko i poneki narezak. Sve smo plaćali kešom. Iako smo uglavnom jeli bijeli i polubijeli kruh, u to vrijeme normalna hrana je bila organska. Živjeli smo skromno, a usprkos tome puno smo se smijali. Nismo se brinuli ako su vrata ostala nezaključana. Svak ti je mogao postati prijatelj, ako si to htio.
Novo doba
U nekom trenutku, stvari su se počele mijenjati: došla je napredna zapadna civilizacija u naše krajeve i odjednom sve su rajčice bile lijepe i iste veličine. Mrkva nije bila grbava nego glatka i sva jednaka. Kako cool.
Doveli su nam učene ljude koji su trgovce naučili kako se ophoditi s kupcima, direktore u finim odijelima koji su učinili poslovanje efikasnim. Odjednom smo imali više od 2 TV programa pa je smišljen daljinski. Čudili smo se ko’ picek glisti i prigrlili civilizaciju čeznutljivo gledajući uspješnice poput Njemačke i SAD-a. Otići u inozemstvo bio je san svakog proletera, jer onda će moći sagraditi kuću, kupiti djeci one lijepe flomastere itd… i znat će kako vratiti radost.
Krenuli smo po susjednim zemljama kupovati ono čega kod nas nije bilo. Gledali su nas s visine podrugljivo, al’ mi smo bili ponizni i sretni.
X godina kasnije nismo više morali po namirnice u Graz i Nagykanizsu. Shoping centri došli su k nama. Odjednom svega ima u izobilju. Počeli smo trošiti novce koje nismo imali. Stigle su kreditne kartice. Opet nešto novo i cool. To je tako praktično. Došao je rat – i više ništa nije bilo tako zabavno. Prošao je rat i ponosno smo vijorili zastavama, čak smo izmislili i novi stari jezik. Samo da budemo drugačiji i bolji.
Stres = efikasnost?
Efikasnost je postala važnija od ljudskosti. Počeli smo puno raditi da bi pokazali da vrijedimo. Često smo preskakali obroke jer nismo imali vremena. Gdje je nestalo vrijeme? Pa da, došlo je i za to rješenje: brza hrana. Sendviči, dostave pizza… baš kao u filmovima. Zar ne? I napokon smo postali i mi cool. Postali smo dio onoga čemu smo se divili. Stres je postao sinonim za uspjeh. Jer kako možeš uspjeti ako nisi u stresu. Ako si pod stresom, mora da si uspješan jer radiš nešto jaaako važno.
X godina kasnije evo nas u sadašnjem trenutku. Stres je napokon identificiran kao najveća bolest »razvijenog« društva. Brza hrana je identificirana kao nezdrava, a »normalna« ili »konvencionalna« dovedena je pod pitanje. Ona je lijepa hrana, obrađena pesticidima, herbicidima, insekticidima…. svim onim što guši život. Zar smo mislili da kad jedemo ono u čemu nema života da ćete ga vi moći imati? Hmmm… gdje li je nestala radost? Nikome tada nije padalo na pamet da bi hrana i detox mogli poboljšati stanje
I tako sada, u godinama kada je tehnologija toliko napredovala da je već gotovo sve moguće, mi kao ljudska rasa počeli smo shvaćati da smo degradirani. Narušenog fizičkog i psihičkog zdravlja, u 21. stoljeću identificirana je još veća pošast od stresa – zove se strah od života ili kolektivni manjak radosti.
Neki od učestalih strahova ovog vremena su sljedeći:
- hoću li moći plaćati kredit,
- kada će moj život ponovno biti normalan,
- hoću li se razboliti,
- hoću li biti kriv(a) ako se nekom nešto dogodi,
- hoće li moj novac vrijediti i slijedeće godine,
- hoću dobiti/izgubiti posao.
Kako vratiti radost?
Sad ponovno postavljamo pitanje: ”Kako vratiti radost?” Za početak, važno je napomenuti da količina toksina u tijelu uvelike utječe na naš um i na način na koji doživljavamo stvarnost. Sjetimo se kolike smo godine u svoje tijelo unosili sve i svašta. Istovremeno je dobar dio nas disao onečišćeni gradski zrak i pio vodu kvalitete koja je daleko od izvorske. Srećom, naše tijelo se
adaptira na promjene u okolišu i s vremenom nauči trpiti toksine kojima je opterećeno. No svaka čaša ima kapacitet i onaj trenutak kada će se voda iz nje proliti.
Čisto tijelo – čiste misli
Prekomjerna količina toksina (patogenih mikroorganizama, pesticida i teških metala) uglavnom se skladišti u jetri, bubrezima i u masnom tkivu. Prilikom detoxa, ti se toksini oslobađaju te ih s toga treba ispirati s većim količinama izvorske, prokuhane ili destilirane vode. S toga na početku detoxa možemo osjetiti pojačanu nervozu koju stvaraju ti mikroorganizmi tražeći hranu. Kad im kroz duže vrijeme uskratimo hranu i isperemo ih vodom, njihova količina se bitno smanjuje, a time i nervoza koju su na početku potaknuli. S obzirom da se mozak sastoji uglavnom od masnog tkiva, logično je napraviti poveznicu između količine toksina i radosti.
Zaključak: čista hrana može utjecati na razinu radosti. Kroz baš sve religije post koji je ujedno i detox raširen je u svim kulturama.
Kako hrana utječe na raspoloženje?
Manjak interesa kao i navika na komoditet i instant rješenja donjeli su ljenost u naše živote zbog čega je post postao više samozavaravanje nego li pravi post ili
detox. Dakle, niti jedan pravi post ne uključuje meso, ribu, jaja, mliječne proizvode i rafiniranu i visokoprocesuiranu hranu. Razlog tome je što se takva hrana dugo probavlja i s toga opterećuje naš imunitet. Prema tome, slijedeći put kad bude neki petak i svetak, ne bi bilo zgorega da dobro razmislite čemu doista post služi i da ga doista odradite kako treba.
Danas ima na stotine varijanti detoxa od kojih je svaki vrijedan na svoj način. No prije nego li se odlučimo za detox koji nam najviše odgovara, važno je svjesno sagledati svoj život, pronaći i ukloniti uzroke trovanja. Sjetimo se one da je u zdravom tijelu zdrav duh, pa je tako i u zdravom duhu zdravo tijelo.
Kako se dosta osobno bavim kontempliranjem i ovakvim temama, nadam se da će barem u nekome od čitatelja ove natuknice potaknuti volju za promjenom.
Kako zadržati i održavati razinu radosti?
- Jesti hranu uzgojenu na prirodan i ekološki način i u što prirodnijem obliku, po mogućnosti onu koju ste sami pripremili.
- Rješavati probleme po principu »nije problem, već je izazov«.
- Sjetiti se da je sve prolazno, pa tako i izazovi s kojima se suočavamo.
- Prihvatiti da je sve prolazno i veseliti se novim fazama u životu (kao kad igrate video igricu, veselite se kad završite 1. nivo i krenete na slijedeći).
- Kad osjetimo da smo uvučeni u stres i dah nam postane kratak, odmaknuti se na kratko te nekoliko puta duboko udahnuti i izdahnuti dok ne
osjetimo da se dah vratio u normalu. - Skrenuti pažnju sa sebe na one oko sebe i svaki dan učiniti nešto lijepo za nekoga, to nam otvara srce i vraća ljubav tamo gdje voli boraviti strah.
- Shvatiti da ljutnja, gorčina, tuga i strah kako su došli, tako brzo trebaju i otići.
Već smo pola posla napravili njihovim prepoznavanjem i promatranjem. U konačnici svjesno kažemo: odlazi, ne pripadaš mi.
Kako vratiti radost … Ovo su samo neka od mojih razmišljanja i ako ukažu svjetlo i samo jednom čovjeku, ovaj post će dobiti svoj smisao.
Pišemo si uskoro i sjetimo se da sreća dolazi iznutra.
Autor: Svjetlana B.J.